Studenti konačno uzeli sudbinu u svoje ruke.
Studentska revolucija 2008.
Blog
petak, svibanj 23, 2008



Kada smo izvadili glavu iz guzice i prestali se zamarati pokušajima da uskladimo sve moguće programe, ECTS-e, pravilnike i slično, zapitali smo se koliko "Bolonja" uopće može biti efikasna u ostvarivanju onoga što MI želimo – kvalitetnog obrazovanja. U samom početku smo uspjeli zanemariti da "Bolonja" nije usredotočena na studenta i znanje[, već na tržište rada, što je poražavajuće zato što znanje i kvalitetu stavlja u drugi plan. Slučaj hrvatske ''Bolonje'' još je žalosniji jer ne definira položaj prvostupnika na tržištu rada, a potrebe tržišta rada su upravo to što odlučuje kojim ljudima će i u kojoj mjeri obrazovanje biti dostupno. Da i ne spominjem to da se npr. nakon 5 godina studija sociologije u Zadru dodjeljuje titula diplomiranog sociologa, u Splitu je ta titula master of sociology, a u Zagrebu još nije definirana.

Ako zbilja želimo kvalitetno obrazovanje koje se postiže načitanošću, praktičnim radom, iskustvom itd. možda je bitno da si postavimo to kontroverzno i subverzivno pitanje – može li nam "Bolonja" to omogućiti?
Uz sav revolt uzorkovan time što je uvođenje "Bolonje" čista politička odluka, što nije kvalitetno prilagođena našim uvjetima, što podilazi tržišnim i profitnim interesima umjesto da na prvom mjestu bude osiguravanje kvalitetnog i svima dostupnog obrazovanja, nekih načela "Bolonje" se valja pridržavati. Mobilnost i interdisciplinarnost neka su od tih načela. ECTS bodovi mogu pomoći u teorijskom ostvarenju tih ideja, ali su u praksi zakazali. Ne samo da su dodjeljivani uglavnom na blef i da se i studenti i profesori još uvijek pitaju što oni znače već uvođenje ISVU sustava doprinosi daljnjoj mistifikaciji bodova kojih se treba pod svaku cijenu skupiti trideset po semestru. To je još samo jedan faktor koji studiranje svodi na apsurd poput biranja izbornih predmeta zbog prigodnog broja bodova (što u praksi znači da student nakon što izabere u ISVU sustavu sve predmete koji su mu obavezni kreće u potragu za izbornim predmetima koji mu nose potreban broj bodova umjesto da bira predmete koji ga zbilja zanimaju, bez obzira na broj bodova koje nose). Tako mit interdisciplinarnosti dolazi do toga da je potpuno fabriciran i funkcionira na sasvim umjetan način. Da, "Bolonja" je proces, ali eksperimentiranje na ljudima koji još uvijek nisu upućeni u pravila i posljedice igre naprosto nije humano. Ono o čemu valja pažljivo razmisliti jest sljedeće: želimo li kvalitetno obrazovanje bez kompromisa ili želimo polovična rješenja i podilaženje obrazovnog sustava političkim i profitnim interesima?
Ako smo spremni na kompromise tada možemo prihvatiti političku igru i krpati rupe sustava koji je osuđen na propast što radi ekonomske neodrživosti, što radi potkopavanja temeljnih principa obrazovanja.
Ako ne želimo kompromise onda se ne smijemo ograničavati na "Bolonju" u potrazi za što kvalitetnijim modelom obrazovanja.

Genreacije koje su upisane po ovom sustavu temeljenom na učenju po skriptama, umjetnoj interdisciplinarnosti i redovitosti steći će kvalitetno obrazovanje samo ukoliko se sami dovoljno potrude. Loši programi koji su dobivali dopusnice zato što nije bilo vremena (a vrijeme su određivali političari kojima nije bila želja što kvalitetnija provedba reforme nego što hitriji potpisi na papirima), politički pritisci na sve instance (sveučilišta, fakultete, odsjeke, profesori i studente) da se zbog nekog višeg i apstraktnog cilja pristane na polovičnu i nedovoljno promišljenu reformu morali su kad-tad eskalirati po zakonu međudjelovanja i zakonu suprotnih sila. Pritisak je vršen 'odozgo' i bio je silovit, ali mislim da je sada konačno vrijeme da se ta sila vrati ovima koji su 'gore'. Kao što sam i ranije pisao, problem nije u TRENUTAČNOJ političkoj garnituri, problem je u kompetenciji ljudi koji dolaze na takve položaje, koji se bave poslovima kao što su donošenje državnog proračuna i reformiranje obrazovanja. Mora se širiti svijest o tome da je ''Bolonja'' čista politička odluka koja se ne može kvalitetno provesti u ovakvim financijskim, ekonomskim i ideološkim uvjetima (kada prioritet nije kvaliteta već zadovoljavanje forme). Ujedinjen i neupitan stav svih studenata trebao bi biti da želimo da država nama i svim budućim generacijama osigura kvalitetno i besplatno (dakle, lako dostupno) obrazovanje. Izdvajanja za obrazovanje ne bi trebala ići na štetu drugih društvenih kategorija kao što su radnici, umirovljenici itd., te se na ovo ne bi smjelo gledati kao da studenti pljačkaju državu i zahtjevaju nemoguće. Problem je upravo u tome što se državni proračun raspodjeljuje neodgovorno i nekompetentno, a društvo kao cjelina nije dovoljno svjesno važnosti kvalitetnog obrazovanja. To je u svakom slučaju dugoročna investicija čija povratna vrijednost ne bi nužno trebala biti profit u novčanom iznosu. Znanje je vrijednost sama po sebi, neunovčiva i neprocjenjiva.

Studenti na kojima se ovog trenutka provodi eksperiment (barem prve tri generacije ''Bolonje''), koji nisu znali što će biti kada završe preddiplomski studij, koji nisu znali po kojim će uvjetima upisivati diplomski studij, koji su studirali po programima upitne kvalitete zahtjevaju da im jedini uvjet za upis diplomskog studija bude sakupljenih 180 ECTS bodova (dakle, bez kvalifikacijskih i klasifikacijskih ispita i ograničenja kvota). To nije stvar dobre volje nekoga u sveučilištu, ministarstvu ili na fakultetu, to je nužnost koja proizlazi iz njihovih prijašnjih pogrešaka i nitko ne bi smio na tome sakupljati političke bodove. Vrijeme je da se krene ozbiljno, oštro i kritički javno progovarati o svim ostalim uvjetima studiranja i kvaliteti programa, o kompetenciji ljudi koji su neodgovorno nametnuli ovu reformu, o političkim odlukama koje svakodnevno ugrožavaju egzistenciju i jednake mogućnosti građana, te o žrtvama koje se svakodnevno prinašaju zbog straničarskog politikanstva.

Naš dugoročni cilj (po užem, studentskom, pitanju) trebao bi biti da nam država osigura kvalitetno i besplatno obrazovanje koje će se postići većim i efikasnijim ulaganjima (ali ne na štetu zdravstva, radnika, umirovljenika i sličnih kategorija koje se jednako kao i obrazovanje sustavno zanemaruje).
Naš kratkoročni cilj trebao bi biti da država osigura plaćen diplomski studij svim studentima koji sakupe 180 ECTS bodova i žele ga upisati (bez dodatnih uvjeta, bez ograničavanja kvota, bez lamentiranja o kvaliteti nastave koja je i ovako upitna - neka osiguraju dodatni nastavni kadar i prostor kojeg nametnuta nam ''Bolonja'' zahtjeva).

Ako se ti minimalni zahtjevi ne ispune, trebamo biti složni i disciplinirani u spremnosti na blokadu nastave, izlaženja na ispite, fakulteta, sveučilišta, ministarstva i vlade jer ako nam nisu spremni ispuniti OSNOVNE I MINIMALNE uvjete, tada nemamo što do daljnjega tražiti u tim korumpiranim i neprofesionalnim institucijama. A svi djelatnici obrazovnog sustava kojima je stalo do kvalitete obrazovanja trebali bi nam se pridružiti.



autor: Kristijan, student Filozofskog fakulteta u Zagrebu
studentskarevolucija @ 13:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
10641
 
Index.hr
Nema zapisa.